Preporuke vezane za unos dodatog šećera u ishranu dece su se promenile tako reći pooštrile. Bilo koji zaslađivač ne bi trebalo da se nađe u ishrani dece do 2. godine.
U ovo spada i med kao prirodni zaslađivač, za koji je važilo da može sa se konzumira nakon prvog rođendana(zbog spora Clostridium botulinum, koje mogu izazvati botulizam kod odojčadi koji još uvek imaju nerazvijeni digestivan trakt da se sa njima izbori).
Ovo se odnosi i na sve druge zamene za šećer, ne samo meda nego i fruktozu, agava, fruktuzni i javorov sirup. Ovakva preporuka može biti poseban izazov kod upotreba sirupa protiv kašlja do 2.godine koji obično imaju dodati šećer.

Razlog za ovu preporuku je na prvom mestu da detetu omogućite razvitak ukusa na namirnice bez dodavanja zaslađivača. Isto se odnosi i na so, pored toga što dodavanje soli može opteretiti nerazvijene bubrege deteta.
Drugi i bitniji problem kod prekomernog uosa šećera je što kada se dete zasiti njima, smanjuje se mogućnost da tokom dana unese sve neophodne nutrijente koje su potrebne telu u razvoju, kao što su voće, povrće, žitarice od celih žitarica, mlečni proizvodi sa niskim sadržajem masti i nemasni proteini. Ne treba zaboraviti da u drugoj godini u proseku dete konzumira oko 1000 kcal dnevno( 90 kcal po kilogramu telesne mase dnevno) i dodavanjem slatkiša u ishranu, “potroše” se kalorije na nutritivno siromašne namirnice.
Što dovodi do trećeg problema, da previše šećera može dovesti do povećanja telesne težine i povećati rizik da dete razvije karijes, kao i da u kasnijoj životnoj dobi dovode do opasnost od razvoja visokog krvnog pritiska, povišenog nivoa holesterola i dijabetesa tipa 2.
Nakon druge godine, polako može da se unese dodatih 16 g, a od pete godine dodatih 20 g šećera dnevno. Pošto svi ugljeni hidrati poput žitarica i voća, čak i mlečnih proizvoda, u svom sastavu imaju neki šećer, dodati šećer iz slatkiša može poslužiti kao prilika da se deca nauče umerenosti. Umesto da u potpunosti ograničite slatke stvari, možete biti uzor zdrave ishrane tako što ćete strateški i povremeno ponuditi slatku hranu. Jer ako u potpunosti zabranite slatkiše, kada se dete susretne sa njima na nekom rođendanu, može nekontrolisano da se prejede. Na primer, uz voćnu užinu dodajte ponekad štanglicu čokalade, pospite granolu ili rendani keksić preko jogurta. Gledajte da uz slatkiše kombinujete i hranjive materije.
I najvažnije izbegavajte da slatkiš bude nagrada, kako se ne bi stvorio loš odnos prema hrani kasnije u životu. Kada i ponudite slatkiš nema potrebe da dobije epitet dobra ili loša hrana.
Dr Olga Ličina
doktor medicine i klinički nutricionista